petak, 14. veljače 2014.

POSJET  ZAVIČAJNOM MUZEJU  NAŠICE


Učenici 3.b. razreda posjetili su  Zavičajni muzej u sklopu učeničkog projekta, istraživanja o prošlosti svog zavičaja. S velikim zanimanjem pratili su izlaganje ravnateljice i kustosa muzeja .

Bili su jako  uzbuđeni i znatiželjni  .Ppostavljali su  brojna  pitanja  na koja su dobili zanimljive odgovore. Neki učenici su bili prvi put u muzeju i odlučili zamoliti roditelje da ga ponovo zajedno posjete..

Novinarska skupina, 3.b


Luka, Karla, Kristina, Tomislav, Tina








RAZGOVOR   U  HRVATSKOJ NARODNOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI  NAŠICE
MUZEJ, KNJIŽNICA, DVORAC, ZAJEDNO  ...

Moželi postojati  ljepše mjesto za maštanje ?
                                     
Preko 60 000 knjiga, više od 800 članova , korisnika knjižnice, između 50 - 60 posjetitelja dnevno. Sve to uz  puno strpljenja i ljubavi za svoj posao, predstavile su nam knjižničarke  našičke knjižnice.

Novinarska skupina, učenici 3.b razreda posjetili su Hrvatsku narodnu knjižnicu i čitaonicu,   13.2. 2014. g. Razgovor su vodili s ravnateljicom, knjižničarkama i posjetiteljima knjižnice.
Znamo da je naš  razredni list –SMJEŠKO – od svog izlaska prošle godine  postao dio ove  prkrasne knjižnice. Ponosni smo zbog toga.

Dobili smo odgovore na brojna pitanja o najstrijim knjgama koje se čuvaju u specijalnim ormarima. Neke su napisane još  daleke 1850 godine .

-          Ovo je lijep posao. Raduju me nove knjige koje upisujemo, obrađujemo, slažemo na police. Teško mi je kada se knjige izgube zbog nepažnje i odlaganja gdje nije njihovo mjesto. Tada ih moramo dugo tražiti. Učenici najviše posuđuju lektiru, enciklopedije.

Uglavnom vraćaju  neoštećene knjige. Ako ih zaborave vratiti na vrijeme, šaljemo im opomene, plaćaju zakasninu. Volim ovu knjižnicu, iako ima malo prostora koji i nije za to namjenjen. Sretna sam kada su posjetitelji zadovoljni, volim razgovarati s djecom koja su znatiželjna kao vi, pravi mali novinari.  

Volim ovaj dvorac i bit će mi teško kad se budemo preseljavali,  ispričala nam je  knjižničarka.
I nama je bilo žao kada smo odlazili. Bilo je još puno pitanja . Dogovorili smo se da ćemo ponovo doći, saznati  još puno novih informacija, već sljedeće godine. Nestrpljivo čekamo novi susret, ugodno druženje.

Novinarska skupina, 3.b







INTERVJU s knjžničarkom naše škole  Ivanom Ostrički, prof.

ŠKOLSKA KNJIŽNICA  IMA OKO  4000 KNJIGA, TREBALA BI  JOŠ  VIŠE ...
PROJEKTI  KNJIŽNICE, IDEJE. Kako  do njih ?

Razmišljali smo o našim učenicima koji svaki dan  žele  ići u  školsku knjižnicu. Zanimalo nas je zašto svi jure  ubaš u knjižnicu? Odgovore smo potražili 12.2.2014. u razgovoru s knjižničarkom  Ivanom Ostrički, prof. Dogovorili smo razgovor.  Nakon predstavljanja krenula su pitanjia. Saznali smo kako se postaje knjižničar. To je dug put, puno učenja, ali je posao jako zanimljiv .

KNJIŽNIČARKA : -Posao je odgovoran, puno je vas učenika koji  ste tu  svakodnevno. Trebalo je smjestiti knjige tako  da su lako dostupne svima , prostor bi mogao biti veći ... No, sve je lakše kada se posao voli . Raduju me  razgovori s  učenicima , želim im pomoći  u istraživanju, odabiru knjiga .

KAKO SE UČENICI I DJELATNICI ŠKOLE ODNOSE PREMA POSUĐENIM KNJIGAM ?KOJE PROJEKTE STE POKRENULI I GDJE PRONALAZITE  IDEJE  ZA NJIH? Mi učenici trećih razreda uključeni smo u „Obiteljsku čitaonicu „ , projekt koji  je zanimljiv i nama i roditeljima .

KNJIŽNIČARKA : - Većina učenika uredno  vraća knjige , ali se dogodi  i da zaborave na knjige koje su posudili, tada ih moram pdsjećati. Nažalost, neke knjige se vrate oštećene i to me jako rastužuje. Projekte  ostvarujemo zajedno s vama učenicima. Drago mi je da su zanimljivi i što vas potiču na čitanje. Internetom, istraživanjem, čitanjem, razgovorom s učenicima dolazim do ideja za njih. Sve me to jako veseli. 

Učenicima bih  poručila  da  čitaju  što više , istražuju i budu znatiželjni. Tražte  sami odgovore! Velikani čovječanstva nikada nisu prestali biti djeca.
Sada nam je  jasno zašto svi hrlimo u knjžnicu !


                           Novinarska skupina, 3.b
Karlo,  David, Lea, Laura , Benjamin















subota, 1. veljače 2014.

Svake godine 7.2. obilježava se Međunarodni dan života.

ŠTO JE ŽIVOT ?

- ŽIVOT MI JE DALA MAMA, ŽIVOT MI JE DAO TATA. JA SAM SRETAN ŠTO SAM ŽIV! PLANET ZEMLJA DALA MI JE PITKU VODU BEZ KOJE NEMA ŽIVOTA.

- Ja mislim da je život LJUBAV, ona najveća!
- Ja mislim da je život jedan prekrasan dar koji dobijemo .
- Nitko nam ne smije oduzeti život. Svatko živi na svoj  način. Mi smo svi dio života i zato čuvajte svoj život !

- ŽIVOT JE JAKO VRIJEDAN BEZ OBZIRA ŠTO NAM SE U NJEMU DOGODILO .

- Život je zanimljiv.On je najljepša stvar na Zemlji . Bez života bila bi samo tišina.

- Život je  voda, biljke, životinje, ljudi. Bez toga bila bi samo praznina.

-Ja mislim da je lijepo živjeti. Moramo pomoći biljkama jer one zaslužuju bolji  život.

-Koliko ima vode, toliko ima i života .
-Bez vode nema života. Kad u pustnji pada kiša , narastu biljke kojima se hrane životinje i tako ljudi  žive.
-Život je voda, zrak, zemlja, ljubav i sreća .

                                                                Učenici  3. b  razreda