13.3.213.   SMJEŠKO    POMAŽE  U PROLJETNIM  RADOVIMA NA SELU

Smješko  je proveo zanimljiv  vikend u mojoj obitelji . Upoznao se s prvim  proljetnim radovima u vinogradu. Pomagali smo  tati . Moj pas Bumbi  veselo je mahao repom  dok nas je promatrao.

 Kad smo se umorili  , sjeli smo u kombi i zamišljali putovanja u daleke , nepoznate krajeve.

                                                                      Karlo  Puhanić , 2.b

MOJA  OBITELJ  UPOZNAJE SMJEŠKA

Radovala sam se Smješkovom dolasku u moju obitelj. Vrijeme nas baš i nije poslužilo, pa smo u kraćoj šetnji  Smješku predstavili moje selo.  No, nije nam nedostajalo   igre . Kroz razne zabavne aktivnosti vrijeme nam je brzo prošlo.

                                                                             Iva Osječanin , 2.b

11.3.2013.

STVARAMO

8.3.2013.

SMJEŠKOVA  PUTOVANJA SE NASTAVLJAJU

SMJEŠKO I JA

Napokon  , došao je dan kada je Smješko  došao   u moj dom. Ukućani su bili odušljevljeni njegovim dolaskom . Dobio je svoje mjesto za obiteljskim stolom  . Zabavljali smo se i trudili da Smješku ne bude dosadno . U nedjelju  smo odlučili povesti Smješka  u Park prirode  Papuk. Papuk je najljepša  gora u Slavoniji.Zajedno sa Smješkom  oduševili smo se prekrasnim prizorima  prirode.

Posjetili smo i Jankovac. Tu se nalazi planinarski dom . Jankovac je  je bio prekriven  bijelim pokrivačem . Vidikovac , slapovi    čekaju  proljeće i   veselu   graju   djece . Mi smo za sobom ostavili samo tragove u   snijegu.

                                                                            

Dorotea Sabljak,  2.b

2. i 3. mjesec 201¸3.

 PISALI SMO:

SREĆA

Sreća je žute boje kao u priči .Sreća zna divno pjevati. Može peči i divne kolače . Ivan ne voli kada puše vjetar.  Maja je Ivanu ispekla tortu i naložila vatru  , to je sreća.Sreća je   uvijek uz nas kada nam je potrebna  pomoć.

                             Tomislav Mikuličić  . 2.b

DA SAM JA  VISIBABA

Ja sam visibaba  . Živim u  šumi.. Mnogi me poznaju i smišljaju pjesme o meni. Imama puno  prijatelja  . To su jaglaci i šafrani i  oni žive u šumi  . Volim ljude  , ali ne volim kada me žele ubrati . Volim da me čuvaju i brinu se o meni. Moje prijateljice i ja    budimo proljeće nježnim   zvucima   naših  bijelih haljinica ,zvončića.   Radujemo se svi novom  buđenju  i životu!

                                                             Paula Tomljanović  , 2.b

DA SAM JE LJUBIČICA

Ja sam ljubičica  , volim ljubičastu boju , stidljiva sam.

Rodila sam se u proljeće u jednom dvorištu.

Ne   volim  kada   pada  kiša  i umiva mi lice.

Visibaba i jaglac su moji prijatelji  , tu su pored mene .

Željela bih  da imam puno prijatelja   , da  se zajedno radujemo  proljeću.

                                     Dorotea  Sabljak , 2.b

OŽUJAK

Modro   nebo 

I  bijeli oblaci

Pod krošnjom smreke

snijega   ostaci .

Na proplanku nježno  se žute

nježni jaglaci

Ptice još  šute.

                Patricija  Didović  , 2.b

MOJ  PRVI   DAN U   ŠKOLI

Kada sam prvi put došla u školu , nisam nikoga poznavala. Začuđeno sam gledala oko sebe .Prvi put sam vidjela   puno djece   u  učionici .Učiteljica nam je dala bombone kada smo se upoznavali . Upoznali smo i naše prijatelje : Prirodu , Društvenka i Smješka. Bio je to lijep dan . Sada Smješko putuje  s nama doma.

                                                Paula Tomljanović , 2.b

Bio je to moj prvi dan u školi. Vidjela sam kako je lijepo.  Razgovarali smo . Sve me je zanimalo o školi. Moja sestra je govorila da je škola dosadna. Slušala sam prijatelje i učiteljicu  , razgovarala sa svima i stvarno mi je bilo lijepo. To je bio najbolji dan u mom životu . Svojoj seki sam rekla da je škola  lijepa , samo treba učiti .

                                    Patricija  Didović , 2. b

STVARI IZ ŠKOLSKE   TORBE

      Moja najdraža stvar iz  torbe je olovka. Jedne   divne večeri   kada su  zvijezde sijale  a mjesec bio pun  , otišla sam u svoju sobu , legla  u svoj  krevet.

        Sanjala   sam  da smo  olovka i ja otišli u školu. Kada smo  otvorili  vrata  učionice , u mom razredu nisu bila djeca , nego njihove  olovke .  Ponašali su se kao pravi učenici. Promatrala sam ih i čudila se.  Na kraju  sam se probudila .  Otvorila sam prozor i sunce je obasjalo moju sobu.  Uzela sam olovku i papir .           Otrčala sam  van .  Slikala sam  ptice kako  pjevaju  proljetnu pjesmu .

                                                     Paula Tomljanović  , 2.b

12. veljača  2013.

MAŠKARE-  projekt  škole

Dan    pod  maskama

I ove godine  (12. veljača  2013. )  organizirane su  maškare u našoj školi. Učenici  su priredili zanimljive  igre  pod maskama . Izabrane su najljepše maske . Na kraju su se svi učenici  zasladili ukusnim kolačima . Bilo je zanimljivo i veselo.

 Petar  Kovačević , 2.b