PISALI SMO:
SREĆA
Sreća je žute
boje kao u priči .Sreća zna divno pjevati. Može peči i divne kolače . Ivan ne
voli kada puše vjetar. Maja je Ivanu
ispekla tortu i naložila vatru , to je
sreća.Sreća je uvijek uz nas kada nam
je potrebna pomoć.
Tomislav
Mikuličić . 2.b
DA SAM JA
VISIBABA
Ja sam
visibaba . Živim u šumi.. Mnogi me poznaju i smišljaju pjesme o
meni. Imama puno prijatelja . To su jaglaci i šafrani i oni žive u šumi . Volim ljude
, ali ne volim kada me žele ubrati . Volim da me čuvaju i brinu se o meni.
Moje prijateljice i ja budimo proljeće
nježnim zvucima naših
bijelih haljinica ,zvončića.
Radujemo se svi novom buđenju i životu!
Paula Tomljanović , 2.b
DA SAM JE LJUBIČICA
Ja sam
ljubičica , volim ljubičastu boju ,
stidljiva sam.
Rodila sam se u
proljeće u jednom dvorištu.
Ne volim
kada pada kiša i
umiva mi lice.
Visibaba i jaglac
su moji prijatelji , tu su pored mene .
Željela bih da imam puno prijatelja , da
se zajedno radujemo proljeću.
Dorotea Sabljak , 2.b
OŽUJAK
Modro nebo
I bijeli oblaci
Pod krošnjom
smreke
snijega ostaci .
Na proplanku
nježno se žute
nježni jaglaci
Ptice još šute.
Patricija Didović
, 2.b
MOJ PRVI DAN U
ŠKOLI
Kada sam prvi put došla u školu , nisam nikoga poznavala.
Začuđeno sam gledala oko sebe .Prvi put sam vidjela puno djece
u učionici .Učiteljica nam je
dala bombone kada smo se upoznavali . Upoznali smo i naše prijatelje : Prirodu
, Društvenka i Smješka. Bio je to lijep dan . Sada Smješko putuje s nama doma.
Paula Tomljanović , 2.b
Bio je to moj prvi dan u školi. Vidjela sam kako je
lijepo. Razgovarali smo . Sve me je
zanimalo o školi. Moja sestra je govorila da je škola dosadna. Slušala sam
prijatelje i učiteljicu , razgovarala sa
svima i stvarno mi je bilo lijepo. To je bio najbolji dan u mom životu . Svojoj seki sam rekla da je škola lijepa , samo treba učiti .
Patricija Didović , 2. b
STVARI IZ ŠKOLSKE TORBE
Moja najdraža stvar iz torbe je olovka. Jedne divne večeri kada su
zvijezde sijale a mjesec bio
pun , otišla sam u svoju sobu ,
legla u svoj krevet.
Sanjala sam
da smo olovka i ja otišli u
školu. Kada smo otvorili vrata
učionice , u mom razredu nisu bila djeca , nego njihove olovke .
Ponašali su se kao pravi učenici. Promatrala sam ih i čudila se. Na kraju
sam se probudila . Otvorila sam
prozor i sunce je obasjalo moju sobu.
Uzela sam olovku i papir .
Otrčala sam van . Slikala sam
ptice kako pjevaju proljetnu pjesmu .
Paula Tomljanović , 2.b
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.