BOŽIĆNA PRIREDBA

21. 12. 2012.  

 U našoj školi  i ove godine organizirana je  priredba  povodom  nadolazećeg   blagdana  Božća.  Priredbu su pripremili učenici i učitelji naše škole .  Sudjelovali su i učenici našeg razreda s recitacijom Božićna  želja.  Priredbi su nazočili brojni roditelji, učenici  i gosti.

                                                                                                                Benjamin   Lamot, 2.b razred

HUMANOST NA DJELU

20.12. 2012.   

Učenici  našeg   razreda  sudjelovali  su   u humanitarnoj   akciji  na nivou  škole. Darovali su  odjeću, igračke i prehrambene proizvode.  Akciju su organizirali učenici 5.d razreda s  razrednicom Đurđicom  Mašić . Tim povodom  mali novinari  pozvali su  predstavnike  5.d  razreda,  na  razgovor  i druženje. Postavljali smo  im zanimljiva pitanja. Doznali smo da  su organizirali šest  humanitarnih  akcija  do sada.  Vole pomagati   drugima,  nije im teško svoje slobodno vrijeme podijeliti  s drugima. Takav put trebali bi slijediti i ostali  razredi,  zaključili su mali novinari.

                                                                                             Karla Mikinac i Sara Kapelac  , 2.b razred

RADOVI MALIH NOVINARA

14.12. 2012.

Mali novinari vrijedno su radili.
Nastale su reportaže, likovni i literarni radovi.

CRVENA PJESMA

Jesen je stigla.

Donijela kistove,

crvenkasto obojila listove.

Skočila na grančice,

posjetila rumene jabučice.

Sara Kapelac, 2.b

JELENI

Ja sam na polju vidio jelena. Privukli su  me  njegovi veliki , lijepi rogovi. Postoje različite vrste jelena, njihovo najdraže jelo je trava. Vrlo su snažni a dok su mali nemaju rogove. Najviše se boje lovaca. Ako ih želimo vidjeti, moramo biti vrlo tihi.

David Mucafir, 2.b

MALENA GUMICA

Baš je lijepo jutro!

Zaboravila sam da je počela škola! Trebam kupiti pernicu i školski pribor.

Mama, idem u trgovinu.

Mama odgovara: dobro! Stigla sam u knjižaru i vidjela zanimljivu pernicu u obliku olovke. Kupila sam je. Otvorila sam je, unutra je bila samo gumica.

Nešto je napisala. Gumica piše? Pokušala sam pročitati ali nisam znala. Gumica mi je pročitala.

Upitala sam je: Kako znaš sve to? Pokazala mi je  kako letjeti na čarobnoj knjizi. Kada smo stigli u čarobni grad, odvela me u školu. Tamo su učile olovke, gumice, ljepila i škare.  Jednog dana će i oni biti kao ja rekla je gumica.

Kada smo stigli kući rekla sam mami da sam kupila gumicu koja govori. Nije mi vjerovala.

Bila sam sretna što sam našla takvu prijateljicu . Sutradan, u školi, su se svi divili mojoj pernici.

Karla Mikinac,2.b

POMOĆ

Volim pomagati ljudima, budu mi zahvalni i sretni.

Bio sam kod bake i djeda. Igrao sam se a baka je spremala drva za zimu. Djed nije bio kod kuće jer je bio na poslu u Lili. Baki su se srušila drva u šupi, a bila je već jako umorna.

Ušao sam u šupu i složio drva, baka je bila sretna. Kada se djed vratio s posla nagradili su me. Bio sam sretan što sam mogao pomoći.

Benjamin Lamot, 2.b

ŠUMA

Šuma šušti

Šišmiš šuti.

Šala je mala.

Šeširu smeta šala.

Šišmišu se spava.

Karla Mikinac, 2.b

UMIŠLJENA KNJIGA

Posjetila sam školsku knjižnicu. Knjižničarka mi je predložila da uzmem umišljenu knjigu. Pronašla sam tu neobičnu knjigu. Bila je čarobna. Odvela me u čarobni svijet. Pokazala mi svoje prijatelje. Imala je prelijepe korice. Listovi su joj bili tvrdi. Bila je jako lijepa.Rekla mi je da nikome ne kažem da je čarobna. Tada je otišla. Bila sam presretna.

Kristina Šerbedžija, 2.b

ŽUTA PJESMA

žuto sunce,

žuti list,

žuta jesen,

žuto ljeto,

žuta ribica,

žuta je i ova pjesmica.

                                                                                                                 Luka Teskera, 2.b

Smješko u Zagrebu

Smješko i ja bili smo u Zagrebu.

Posjetili smo baku, kumove .

Na selu  smo   vidjeli  krave i tele. Vježbali smo u parku na spravama i uživali u Dorinom paviljonu.

Bilo nam je zabavno, igrali smo se.

                          

Kiara Repka, 2.b

Šetnja Našicama

Kada sam dobila Smješka bila sam presretna.

Odmah smo išli u trgovinu, tamo smo se vozili u kolicima.

U povratku smo išli u goste gdje nam je bilo lijepo.

Fotografirali  smo se s mojim psom Pahuljicom .

Kada sam morala vratiti Smješka bilo mi je žao, ali ću se uvijek sjećati kako smo se lijepo proveli zajedno.

                                    Lea Kaselj, 2.b

Smješko i ja – dnevnik

Prijatelji u razredu glasovali su da ovaj vikend Smješko bude moj gost. Smješko je bio kod mene od 6. do 9. listopada. Bila sam jako sretna što su me izabrali. Zahvaljujem svima što su glasovali za mene.

Prvi dan smo zajedno pisali zadaću.

U subotu smo išli u šumu tražiti gljive. Smješko nam je pomogao.

Smješko je posjetio i moju prijateljicu Saru.

Smješko, brat i ja smo se zabavljali i glumili predstavu za roditelje.

U utorak smo išli u Osijek kod ortopeda.

Navečer mi je Smješko pravio društvo dok nisam zaspala.

                                                                     

 Paula Tomljanović, 2.b

Smješko u Osijeku

Poštovao sam razredna pravila. Prijatelji su glasovanjem odlučili da Smješko provede ovaj vikend u mom domu. Kada smo došli kući, fotografirao sam se s njim za uspomenu. Išli smo u Osijek u kupovinu . Po dolasku u Osijek Smješko i ja smo se fotografirali s Ledom Medom i u Konzum trgovini. Smješko je upoznao mog ljubimca zeca Čupka. Sada imam nekoliko fotografija za uspomenu.

                                                  Petar Kovačević, 2.b

Interliber

Bila sam sa Smješkom na Interliberu. Smješko i ja smo se radovali putovanju u Zagreb. Putovali smo autobusom. Na Interliberu je bilo puno ljudi koji su se gurali u želji da kupe knjige. Bilo je matematičkih knjiga, romana, enciklopedija, slikovnica, bajki i rječnika, te ostalih knjiga. Na Interliberu sam i ja kupila  neke knjige. U Zagrebu smo se vozili tramvajem i prošetali glavnim trgom.  Bili smo i u Osijeku . Umorni, ali zadovoljni, vratili smo se u Našice.

Sara Ćupurdija, 2.b

Smješko u Vinkovcima

U petak nakon nastave, Smješko je išao kod mene na vikend. Znala sam da će to biti zanimljivo druženje. Slijedećeg jutra, nakon zajedničkog buđenja, krenuli smo u park na ljuljačke. Znala sam da on nema snage zaljuljati mene pa sam ga posjela  u krilo i lagano ljuljala. Kako je dan prolazio, bili smo sve umorniji i pospaniji. Poslije kratke igre u krevetu, Smješko je poželio da mu ispričam priču. Uvjerila sam ga da moramo brzo na spavanje, jer ujutro idemo u posjet u Vinkovce. Smješko me tada zagrlio i zadovoljno zaspao. U nedjelju, kada smo stigli u Vinkovce, upoznala sam obitelj s mojim prijateljem Smješkom. U šetnji gradom najviše nam se svidjelo hranjenje patkica koje su bezbrižno plivale na rijeci Bosut. Nakon povratka kući oboje smo postali tužni jer smo znali da nam je ovo posljednja večer koju ćemo provesti zajedno. Ma, uostalom, znam da mu se svidjelo kod mene, doći će on ponovo.

Sara Kapelac, 2.b

ŽUTA PJESMA

Žuto lišće pada s grana.

Staze šušte.

Žuto sunce lišće grije.

Mali Žućo se smije.

                                                                                                                             Marija Potolovec, 2.b

Smješko  u zoološkom vrtu u Osijeku

Radovala sam se   kada su prijatelji iz razreda odlučili da  Smješko na svoje prvo putovanje krene u  posjetu mojoj obitelji . Znala sam da on jako voli djecu i životinje  pa se moja obitelj brzo  odlučila da ga  odvedemo  u zoološki ver u Osijek . Smješko i ja  smo bili jako uzbuđeni dok smo obilazili sve  te  lijepe  životinje. Iznenadio se koliko je velika  žirafa. Tada smo ugledali medu.  Malo smo se uplašili  dok smo ga promatrali. No nije bilo razloga za naš strah, medi se nije dalo ni maknuti.  Promatrao nas je s velikim zanimanjem , onako  opušten , ispružen u svom kavezu.  Bili smo mu jako zanimljivi. Kada smo ga fotografirali  pozirao je kao  prava  filmska zvijezda . Vratili smo se kući umorni od tolikog uzbuđenja ali s lijepim uspomenama na naše druženje.

                                                                                                                                   Karla  Mikinac, 2.b

Konj

Konj  je plemenita  životinja koja može brzo trčati . Kada misi da je napadnut , može udariti prednjim i stražnjim nogama. Konji su prije služili za rad , sada ga je zamijenio traktor. Prije su konji vukli kola , a sada  ga je zamijenio auto. Prekriven je dlakom različite boje.

                                                                                                   Luka Teskera, 2.b

Masline

Masline rastu na moru. Kada se pokupe, masline  idu u preradu. Od njih se pravi maslinovo ulje a mogu se koristiti i za razna jela,  jako zdrave. Stablo masline može biti staro i preko 1000 godina.

Renato Ladnjak,2.b

BIGL

Ja imam bigla. Zove se Nani. Nani nije opasna za djecu. Voli piti vodu i jesti Pedigre kekse. Prava je maza i dok hodam plete mi se pod noge. Kada vidi nepoznatog psa laje, želi se igrati snjim ali ga se boji. Jako voli šetati. Dok šetamo ona drži povodac u ustima. Nani  je uvijek vesela. Sretna je kad se igram s njom. Tipičan je pas čopora namijenjen gonjenju zečeva. Vrlo su brzi i uporni trkači. Šape su im jake i zatvorene. Uši mu moraju dostići njušku ako ih potegnemo u tom smjeru. Može biti trobojan (tricolor) i dvobojan (bicolor). Visok je od 33 do 40cm, težak od 10 do 18kg. zdrav bigl živi 12 godina. Iako živi u obitelji, bigl je lovački pas. Love u čoporu, često s lovcem na konju, love i pojedinačno. Jednom kada krenu i opkole zeca laju melodičnim i ugodnim lavežom. Društven je, uljudan, privržen cijeloj obitelji a ne samo jednom čovjeku. Njegova društvenost je tolika da se razveseli u kontaktu s bilo kim, čak i provalnikom. Zbog tvrdoglavosti s njim treba biti dosljedan. Potrebno mu je puno kretanja i tjelesne aktivnosti. Ova pasmina se minimalno linja, dlaka ne zahtijeva veliku pažnju. Voli lajati paje to karakteristika koju bi vlasnici trebali prihvatiti. Specifične bolesti bigla nisu poznate. U znanstvenim ustanovama upotrebljavaju ih kao pokusne životinje.

Kiara Repka, 2.b

ŽIRAFA

Naš prijatelj Smješko posjetio je zoološki vrt u Osijeku. Bio je uzbuđen kada je vidio lava kako riče. Smješko se zapitao – zašto žirafa ima dugačak vrat? Žirafa je sisavac parno – prstaša. To je najviša živuća životinja na zemlji. Za razliku od srodnika okapija (šumska žiradfa) živi u afričkim savanama i zaštićena je vrsta. Mužjaci dosegnu visinu i do 5,5m, i težinu do 900kg. ženke su u pravilu nešto niže i lakše. Vrat žirafa je iznimno dug. Taj dugi vrat je poseban izazov za krvotok životinje, jer mozak mora biti ispunjen velikom količinom krvi. Zbog toga je srce žirafe izuzetno snažno. Teži oko 20kg, u jednoj minuti može pumpati 60 litara krvi i održava krvni tlak tri puta višim od čovjekovog. Jezik im je također iznimno dug, do 45cm, mišićav, pogodan za obuhvaćanje i trganje listova sa grana. Krzno im je prošarano tankim pjegama. Na glavama žirafa oba spola su dva roščića. Sretan i umoran Smješko se vratio kući. Razmišljao je o svemu i odlučio se ponovo vratiti.

Kiara Repka, 2.b

Ptice

 Prijateljica i   ja  šetale  smo šumom.  Slušale  smo  cvrkut  ptica u  krošnjama drveća. Pričala sam joj   o pticama.  Naučile smo da  su  ptice selice  roda i lastavica , a stanarice  : vrabac , gavran, kos  i sjenica. Ptica koja  živi  na moru  je  galeb.  Pričala sam joj  o  sivoj štijoki  koja naraste 18- 20 cm. Ona ima zelene noge , roni i hoda po plutajućem rastinju. Ptice su  dobre i korisne životinje jer jedu crve. Postoji ptica koja čisti drvo od nametnika . Ta se ptica zove djetlć.   Dok smo se udaljavale slušale smo  njegovo  uporno  kuckanje .

                                                                                                     Sara  Ćupurdija, 2.b

 Žirafa

Smješko  jako voli  promatrati  životinje.  Rika lava  izaziva strah   kod svih  koji ga čuju.  Pitao se zašto  žirafa ima tako dugačak vrat ?                                                                                                                                    Ona ima četiri dugačke noge . Svojim vratom često dosegne i vrh  krošnje nekoga drveta.  Ona živi u Africi.   Sada se nalaze i u  zoološkim vrtovima . Dnevno mogu pojesti i do 30 kg  hrane , zato su jako teške Kako bi bilo  lijepo promatrati prirodu s njene  glave ?

                                                                                                              Iva  Osječanin , 2.b

   Jelen

Jednom sam na svom polju vidio jelena.  Privukli su me njegovi lijepi rogovi. Bio je velik i brz. Jelen je tamnosmeđe boje. Tijelo mu je snažno , a noge  jake. Hrani se travom , a zimi mu lovci ostavljaju posoljeno sijeno . Uglavnom živi u šumi, ali  se može vidjeti na njivama u blizini šuma. Svojim rogovima privlači  ženke , a služe mu i za obranu  . Jelen se boji ljudi , pa ako ga  želimo vidjeti moramo čekati iz  daljine i biti jako tihi.

                                                                                                 Benjamin Lamot, 2.b

ANKETA I INTERVJU s dr.vet.med Krešimirom Kašubom

4. 12. 2012.

Učenici su  proveli anketu u 8 razrednih odjela  učenika od  2. do 4. razreda naše škole. 

Anketa je pokazala da: 74% anektiranih učenika ima kućne ljubimice ( većinom pse i mačke ).

                                         26% želi znati o zmijama kao kućnim ljubimcima

                                        19% želi znati o iguani kao kućnom ljubimcu

                                        12% želi znati o tarantuli

                                        ostali žele znati o (pticama, dupinima, konjima, majmunima)

                                        26% učenika nema kućnog ljubimca

Pokazali su veliko zanimanje  za  neobične kućne ljubimce ( zmije, gušteri, pauci, majmuni ).

ANKETA  je provedena  kod  148  učenika  naše škole.% učenika ima kućnog  ljubimca

7. 12. 2012.

Tragom ove  ankete dogovorili  smo intervju s gospodinom dr. vet. med. Krešimirom Kašubom. Nas, male novinare primio je gospodin  Kašuba s toplom dobrodošlicom ( i sokom )  u svojoj veterinarskoj  stanici.

Upoznali  smo i sam  postupak  kontrole mesa. Gospodin Kašuba  nam je objasnio  i važnost takovog postupka za zdravlje ljudi. Bilo je jako zanimljivo saznati da je i to dio posla veterinara. Iznenadilo nas  je kada je rekao da je  prvi njegov zadatak zaštita djece i ljudi, tek drugi  zaštita  životinja. Mislili smo da je obrnuto. Prošli smo kroz cijelu veterinarsku stanicu, upoznali ostale zaposlenike .

Skoro smo zaboravili na naš intervju. Evo odgovora na  pitanja anektiranih učenika:

                          

MI: Gospodine Kašuba  molimo Vas možete  li nam objasniti  kakav je posao veterinara ?

Što Vam je  na poslu  najljepše a što najteže?

G.Kašuba: Posao veterinara je u prvom redu zaštita ljudi i djece a tek na drugom mjestu briga za životinje.                                                                                                                                                                
Životinje mogu prenijeti mnoge bolesti zato je zaštita ljudi na prvom mjestu. Posao veterinara je kao i svaki drugi, ako ga voliš nije težak.

MI : Neki učenici željeli bi jednoga dana postati veterinari, što biste  im  savjetovali?

G.Kašuba:  Da bi postali veterinari moraju prije svega biti dobri učenici, zavrišti  fakultet koji traje 6 godina. Moraju  voljeti  životinje.

MI: Nestrpljivi smo saznati odgovore na brojna  pitanja naših učenika. Većina učenika za kućne ljubimce ima pse i mačke.  Zanima nas  koliko životnija možete primiti u svojoj ordinaciji tijekom jednog dana ? Je li Vam teško gledati bolesne životnije ? Na koji način im pomažete ?

G.Kašuba : Ovisi koliko su životnije bolesne, ako su jako bolesne mogu  ih primiti manje, zato što mi za njih treba više vremena.  U prosjeku mogu primiti desetak životnija na dan. Teško mi je kada su bolesne, time se više radujem  njihovom ozdravljenju.

MI : Kako liječite velike i nemirne životnije poput konja?

G.Kašuba : Ovo je odlično pitanje. Postoji  određeni  postupak, način na koji se prilazi velikim životinjama. Konji  mogu biti opasni jer mogu udariti i prednjim i zadnjim nogama i ugristi. No, većina životnija zna, osjeti da im se želi pomoći. Konji su prije bile životinje iza rad, sada su sve više ljubimici. Pomažu i bolesnoj djeci.

MI : Molim Vas gospodine Kašuba, kažite nam nešto o iguanama?

G.Kašuba :  Iguane  mogu biti kućni ljubimici, oni su gušteri. U našemu kraju ih ljudi ne drže.

MI:  Mnogo pitanja dobili smo o zmijama. Kakvi su oni  kao kućni ljubimici? Imaju li zmije uši?

G.Kašuba :  Zmije mogu biti kućni ljubimici. Ljudi koji ih drže moranju  biti  pažljivi, osobito kad imaju djecu  jer  mogu biti opasne po život. Zmije čuju na poseban način.

MI:  Tarantule, miševi?

G.Kašuba : Tarantule mogu biti opasane po život jer su otrovne. Ljudi moraju znati puno o njima i na koji način s njima postupati prije nego što ih nabave dok miševi  mogu prenijeti puno bolesti . Treba ih  držati zatvorene u terarijima  ili kavezima.

MI:  Za kraj neka neobična  pitanja . Kako liječite ježa , kada ima tako oštre bodlje ?

G.Kašuba : Ako se zna pristup i ako je  vlasnik tu, jež se otvori i nije ga problem  pregledati.

MI : Jeste li liječili majmune? Jesu li oni možda najzanimljiviji  kućni ljubimici ?

G.Kašuba : Nisam hi liječilo, ali sam ih pregledavao zbog moguće bjesnoće. Kod Bizika imaju majmune koji  su ponekad ugrizli nepažljive posjetioce. Meni osobno, najzanimljivije životnije su psi.

MI :  Imate li Vi kućnog ljubimca? Za kraj ovog razgovora možete li nam molim Vas dati savjet o tome kako da se skrbimo za svoje kućne ljubimice .

G.Kašuba : Imao sam psa, trenutno  nemam kućnog ljubimca. Kako većina vas ima pse, savjetovao bih vam da čim dobijete  psa, odvedite ga koda veterinara . Veterinar će vam dati sve savjete  koje  trebate.

MI : Zahvaljujemo Vam na vremenu, velikom strpljenju s kojim ste odgovarali  na našu znatiželju. Mi  učenici 2.b razrda  s učiteljicom Anicom Janković, darujemo  Vam  ovaj učenički rad  u znak  zahvalnosti  za vaše gostoprimstvo. Do nekog novoga susreta i novih pitanja, želimo Vam puno, puno veselih  i zdravih životnija u Vašoj ordinaciji.

Bio je  to iznimno  zanimljiv i poučan razgovor . Gospodinu Kašubi  zahvalili  smo na pozivu za buduća druženja.  Nadamo se  da  su naši prijatelji životnja dobili bar neke dogovore na svoja pitanja.

Mali novinari: Tomislav Mikuličić, Sara Ćupurdija, Petar Kovačević

RAZREDNI LIST U NASTANKU

Učenici  2.b razreda  uključeni su u  INA  „ Kreativno mišljenje „.

CILJ  mi je bio razvijati  dječje mišljenje (imaginacije, konvergentnog i divergentnog mišljenja), kroz tehnike kreativnog mišljenja otvoriti put oslobađanja kreativnosti.

Ove školske godine  smo odlučili u dogovoru s učenicima i uz pomoć  roditelja, osmisliti i tiskati   razredni list. Cilj je bio potaknuti  učenike na stvaralačko pisanje, kroz koje će vježbati  pismenost, bogatiti  rječnik i  usmeno izražavanje, upoznat se s osnovama novinarstva, razvijati  građanski odgoj.

Projekt  RAZREDNI LIST započeo je u listopadu 2012. i trajat će do travnja 2013.

1. Početak  je bio  na satima INA i SRO, gdje smo demokratski birali  naziv  budućeg  razrednog lista.

U razredu je od početka bio  razredni prijatelj ( maskota ), SMJEŠKO, koji je s njima od prvog dana škole. Glasovanje nije dugo trajalo, jer su svi odlučili da naš razredni list dobije ime po njemu.

  To je početak nastanka našeg razrednog lista pod imenom  SMJEŠKO.

2. Na slijedećem satu  svi su učenici slikali naslovnicu  kako su mislili da bi trebala izgledati. Ponovo slijedi glasovanje,  izabrali su rad  za naslovnicu.

3. Dogovorili smo se  o uređivanju zidnih novina u  hodniku škole. Učenici su sakupljali brojne   članke, zanimljivosti iz svijeta , šale i karikature razvrstavali ih, čitali komentirali,  pisali zamišljene intervjue s poznatim osobama. Nakon  dogovora oko rubrika  koje će biti na zidnim novinama , učenici su ih  uređivali, odabirali iz svog  materijala ono što će biti zanimljivo  čitati drugim učenicima. S tom aktivnošću nastavljamo i dalje. Ona nam je poslužila kao poticaja za početak  rada na našem razrednom listu.

4. Kroz  pisane radove  učenici će postupno moći razlikovati  literarne radove od novinskih članaka.

Mislila sam da će biti teško objasniti što je reportaža , a što sastavak. Pomogao nam je razredni prijatelj Smješko, koji svaki tjedan putuje s nekim učenikom  i njegovom obitelji. S tih putovanja imamo zanimljive reportaže s fotografijama . Svima je bilo jasno što je reportaža  koje su već pisali , samo nisu znali  njezin naziv.

5. Stvaralačko  pisanje  ( pjesme i sastavci  )  pisali su učenici  kroz  HJ. i   INA aktivnost.

6. Ponovo  je slijedi dogovor i izbor  uredništva našeg  razrednog lista.

Izabrali smo urednike za  ( reportaže,  likovne i  literarne  radove, intervjue, zabavu ), fotografa, ilustratore.

Svi su učenici ujedno i novinari  i imaju iskaznice koje smo napravili  sami.

Svoj prvi intervju  obavili su s ravnateljicom naše škole. 

7. Učenici će proći sve faze nastanka novina, ovo je faza nastajanja članaka i ispravljanje .

Konačnu lekturu  obavit će naša školska knjižničarka ( prof.  Hrvatskog  jezika )